Sudjelovanje na PETom Kongresu socijalnih pedagoga: Praksa-Empirija-Teorija, 23.-25.5.2018.

Na ovoj je konferenciji sudjelovalo šest članica projektnog tima s dva usmena izlaganja s podacima iz ovog projekta. Konferencija je trajala od 23. do 25.5.2018. u Sv. Martinu na Muri.

Cijelu knjigu sažetaka pogledajte na poveznici.

Tako su članice tima doc. dr. sc. Gabrijela Ratkajec Gašević, doc. dr. sc. Anja Mirosavljević i doc. dr. sc. Dora Dodig Hundrić imale usmeno predavanje  naslova “Procjena spremnosti na promjenu djeteta i roditelja – osnovni koncepti i potencijali”.

Sažetak navedenog izlaganja:

Polazeći od pretpostavke da je promjena prema društveno prihvatljivijim oblicima ponašanja ishod psihosocijalnih intervencija, spremnost na promjenu ponašanja predstavlja jedno od ključnih obilježja koje je važno procijeniti prije ili na samom početku neke intervencije. U slučaju intervencija usmjerenih prema djeci i mladima s problemima u ponašanju sve više se prepoznaje važnost uključivanja roditelja u procjenu, ali i u provedbu intervencije, iako je takva praksa nedovoljno prisutna. Stoga je cilj ovog izlaganja doprinijeti spoznajama u području potencijalne procjene spremnosti na promjenu roditelja i djece u slučaju kada su djeca i mladi uključeni u neki oblik intervencije ili kada se donosi odluka o prikladnoj intervenciji. Složenost koncepta spremnosti na promjenu ponašanja postaje i veći kada se fokus pomakne s pojedinca na obiteljski sustav (dijete i roditelje), koji, naravno, mogu u različitoj mjeri biti spremni na promjenu i mogu imati različite kapacitete za implementaciju promjene. Uz to, roditelj(i) i dijete/mlada osoba ne trebaju postići promjenu istih ponašanja već se i u procjeni, ali i u planiranju promjene ponašanja treba pristupiti individualno. Stoga će ovo izlaganje predstaviti koncept spremnosti na promjenu, čimbenike koji mogu olakšati ili otežati postizanje promjene ponašanja, potencijalne dobitke od procjene spremnosti na promjenu te tehnike u procjeni spremnosti na promjenu djeteta/mlade osobe i njegovih roditelja. Pritom će se u prvi plan staviti zadovoljenje potreba djeteta/mlade osobe u odgovarajućem vremenskom okviru. Prikazane će spoznaje biti interpretirane kroz moguće praktične implikacije u okviru planiranja i provedbe psihosocijalnih intervencija.

Cijela prezentacija dostupna je klikom na poveznicu .

Osim toga, Helena Križan, izv. prof. dr. sc. Valentina Kranželić i prof. dr. sc. Antonija Žižak govorile su o kompleksnim potrebama i intervencijama u okviru predavanja “Istraživanju potreba za kompleksnim intervencijama s obiteljima u riziku – polazišta i smjernice”.

Sažetak tog predavanja:

Pojam kompleksnih intervencija često je korišten, pogotovo u područjima medicine i javnog zdravstva (Craig i sur., 2008, Campbell i sur., 2000), ali i u području socijalne skrbi i obrazovanja (Brown, 1992; Byrne, 1998; Gorard i Taylor, 2004; Davis, 2008; Egan i sur., 2009; Snyder, 2013). Ovaj pojam blisko je vezan uz pojmove kompleksnih potreba i kompleksnih populacija, što su pojmovi koje često vežemo i uz pojam obitelji u riziku. U sklopu projekta „Specifična obilježja obitelji u riziku: doprinos planiranju kompleksnih intervencija“ kojeg financira Hrvatska zaklada za znanost kompleksne intervencije se istražuju zajedno uz još tri povezana konstrukta, a to su: otpornost obitelji, spremnost članova obitelji na promjenu i zadovoljstvo životom. Jedan od ciljeva tog projekta je definirati smjernice za planiranje kompleksnih intervencija s obiteljima u riziku temeljem korisničke perspektive. Stoga je cilj ovog rada predstaviti model na temelju kojeg se planira doći do očekivanih smjernica te prikazati veze između kompleksnih intervencija i drugih izučavanih konstrukata. Uz to, ovim radom nastojat će se dati i neke daljnje smjernice za istraživanje potrebe za kompleksnim intervencijama, ali i smjernice za korištenje kompleksnih intervencija u socijalnopedagoškom radu s obiteljima.

Cijelu prezentaciju moguće je pogledati ovdje: poveznica na prezentaciju.